Blagoslov crkvice i obiteljske grobnice

Našice 29. studena 1881 

“Kako su mili stanovi tvoji, gospode nad silama! Gine duša moja želeći u dvore gospodnje”, uzkliknuo je nekoć okrunjen prorok, obuzet miljem doma. lmžjega. Ovakav se pobožan uzdisaj iz grudi uzvine nmogomu, kad zagleala veleban hram, koji ne samo što je dostojniji stan svevišnjega, nego podjedno je najriečitijim dokazom velike i žive vjere onim, koji ga sagradiše.

Vanrednim zanimanjem pratimo putopise naših ljetošnjih rimskih hodočastnika, koji nam pričaju kako je Italija izcrpila sve blago i vještinu umjetničku, da što dostojnije pouzdiže hramove gospodu na slavu; al tim nas radostniji obuzimlje osjećaj, kad nam se nada sgoda, da bar u manjem kakovgod umotvor na sv ome vlastitom ognjištu motrimo.

Preuzv. gosp. grof Ladislav Pejačevič pretrpiv pred dvie godine gubitak nadobudna si imila sinu, koga nesmiljena smrt u cvietu mladosti nemilom svojom kosom pokosi, po pobožnoj namisli smislio iz pripadajućeg pokojniku imovinskog dielka sagraditi crkvicu, gdje bi se ujedno obiteljska grobnica obitelji Pejačevića najudobnije smjestiti dala.

Nasice-kapelica s kriptom obitelji Pejacevi (1)

Mauzolej obitelji Pejačević (cro-eu.com)

Dvie su već skoro tomu godine što zidaju zidari a klešu klesari, pa na mjestu dosad pustu i gustom šikarom obraslu, gdje se virovitička i požežka javna cesta pod Našicama stiču. na brdeljku podiže se velebna, u gotičkom slogu zidana, crkvica, koja bi svojom veličinom, nespomiujuć joj umjetnosti i untarnjega nakita, dostojno mogla u gdjekojem dičnom gradu poveće mjesto zauzeti.

Dođe već davno čekani dan sv. Klementa, a veleč. g. podarciđakon kotara našičkog Josip Kal. Kršnjavi, zadobiv predhodnu od preč. nadb. duh. stola dozvolu, preuze blagoslov rečene crkvice i obiteljske grobnice. Uz dostojna podvorbu iobilnu pratnju većinom otmjenijeg diela pučanstva. Poče obhod iz ovdašnje župne crkve oo. Franjevaca, pjevajuć litanije svih svetaca; a došav na mjesto naiprvo blagoslovi grobnicu, pa zatim samu crkvicu.

Po dovršenom blagoslovu poče svečana sv. misa, a pjevanje popraćeno sviranjem na harmoniumu obću dopadnost kod svakoga uzbudi, budnć se milozvnčni glasovi razliegali ugodno akustičnom crkvicom. Po izpjevanom evangjelju, obrati se veleč. g. celebrant k narodu, pa lakim ishvatljivim načinom reče prigodno slovo, naglasiv rieči patriarhe Jakoba: “Ovo je doisto kuća božja, ovdje su vrata nebeska”, pa pošto je tomu svečanom činu banska obitelj prisustvovala, nepropusti dostojno uzveličati cielu svietlu porodicu, koja na ovako sjajan način uasvjedočuje tvrdu i živu vjeru svoju. Nakon dovršene službe božje povratismo se pjevajuć litanije gospine u župnu crkvu, da na milosti Bogu zabvalimo.

Dne 28. studenog 1881 nastavila se svečanost. samo je uzklik radostni u izraz žalosti i sućuti promienila. U 10 sati odslužene su zadušnice kao na godišnji dan preminuća pok. grofa Marka Pejačevića. a po obavljenih zudušnica sve je već spremno bilo, da se svečanim sprovodom prenese tielo pokojnikovo uz još njekoja tjelesa, koja su u grobnici franjevačke crkve blago u gospodu počivala. I opet se sabralo sve množtvo viernih kršćana, koji dođoše da pokojnikom izkažu svoju počast. Sprovod je obavljen po mjestnom župe upravitelju, uz prisutnost veleč. gg. okolišnih župnika, štovatelja svietle obitelji Pejačevićeve, a na čelu grofovske obitelji hodio je za liesovi sam preuzv. g. ban grof Ladislav Pejačević. Kud je silna povorka sa sprovodom prolazila, svud bijahu dućani zatvoreni, i u obće sve je odavalo visoko štovanje i duboku žalnu sućut s obitelju dobročinitelja svojih. Tjelesa budu u obiteljsku grobnicu spremljena, i tako se dovrši i ovaj bogozaslužni čin.

Vriedno je još znati da materijal, kojim je crkvica građena, jest iz naše okolice vađeni kamen, pa se baš i s toga diviti moramo, kako se izvrstno u najfinije gotičke klesarije rabiti dade. Naše su dakle gore podale što gradnji trebalo, al žalibog, nisu samo ruke radilice naših umjetnika, več tuđina, tvrdu hrid milovidnom slikom pretvorile. Nepomaže tuj jadikovati, nego svakomu nas je živo raditi, da, pomažuč domaće umjetnike, sumi si stvorimo sretniju sgodu, gdje će Hrvat i sa svoje umjetnosti, kao što je i sa prastare si književnosti pred narodi slovio. 

Primjerom nam u tom budi svietli naš ban, koj je klupe, sviećnjake, i druge potrebštine naručio u Zagrebu kod družtva umjetnosti, da tim i domaći obrt unapriedi, i čast našim obrtnikom osvietla.

Srijemski Hrvat, 3. prosinca 1881

Dodje već davno čekani dan sv. Klementa, a veleč. g. podarcidjakon kotara našičkog Josip Kal. Kršnjavi, zadobio predhodnu od preč. nadb. duh. stola dozvolu, preuze blagoslov rečene crkvice i obiteljske grobnice. Uz dostojnu podvorbu i obilnu pratnju većinom otmjenijeg diela pučanstva, poče obhod iz  ovdašnje župne crkve o. o. Franjevaca, pjevajuć litanije svih svetaca, a došav na mjesto najprvo blagoslovi grobnicu, pa zatim samu crkvicu. Po dovršenom blagoslovu poče svečana sv. misa, a pjevanje popraćeno sviranjem na harmoniumu obću dopadnost kod svakoga uzbudi, buduć se milozvučni glasovi razliegali ugodno akustičnom crkvicom. Po izpjevanom evangjelju, obrati se veleč. g. celebrant k narodu, pa lahkim i shvatljivim načinom reče prigodno slovo, naglasiv rieči Patriarhe Jakoba: “ovo je doista kuća božja, ovdje su vrata nebeska”, pa pošto je tom svečanom činu banska obitelj prisustvovala, ne propusti dostojno uzveličati cielu svietlu porodicu, koja na ovako sjajan način zasvjedočuje tvrdu i živu vjeru svoju. Nakon dovršene službe božje povratismo se pjevajuć !itanije gospine u župnu crkvu, da na milosti Bogu zahvalimo.” 

Ovoga dana, to jest 23. studenoga, blagoslovljeno je novo groblje u selu Markovac, preko istoga A.R.D. Josipa Kršnjavog V.A. đakona i župnika feričanačkoga.Dana 28. studenoga u 10 sati ujutro, pošto je završen svečani sprovod, prenešena su tijela nekoliko naraštaja obitelji Pejačević iz samostanske kripte u kriptu pod kapelom iste obitelji, čiju funkcijuje imala prethodna kripta na mjestu samostana kao administratora ove župe: sam prijenos je izvršen sa svečanim ophodom, bilo je prisutno i veliko mnoštvo naroda, a pratio ga je sam ban s izvrsnom obitelji. (…)” Ovaj zapis potvrđuje neke poznate činjenice, ali donosi i nove spoznaje. Jasno je opisan razlog podizanja ove građevine. Riječ je o smrti sina grofa Ladislava Pejačevića, Marka Pejačevića (punim imenom Maria Marcus Alexander). U primjerku genealogije obitelji Pejačević, koja se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu (4), a napisao ju je grof Julijan Pejačević (1833.-1906.), otisnuti su datum i mjesto Markovog rođenja – 4. kolovoza 1862. godine “zu Nassicz”, dakle u Našicama. Marko je sin grofa Ladislava Pejačevića (1824.-1901.) i njegove supruge Gabrijele r. Döry de Jobahaza. Prethodili su mu rođenjem (kako je u dokumentu navedeno) Maria Eleonora (r. 1853.), Theodor (r. 1855.) i Maria Elisabeth (r. 1860.) – poznatija po imenu Jelisaveta. 

Podaci iz samostanske kronike ukazuju na raniju dataciju Markove smrti, jer piše da se 1881. Kapela posvećuje nakon gotovo dvije godine gradnje, a prijenos posmrtnih ostataka Pejačevića u novu kriptu odvija se na obljetnicu njegove smrti 28. studenoga. Taj datum sadrži i njegova nadgrobna ploča iz kripte (sl. 2). Dakle, Marko umire u svojoj 17. godini života 1879. godine, a u slobodnom prijevodu uzrok smrti bio je nekakav “zao osip”.

Ova smrt potresla je obitelj Pejačević, kako to navodi samostanska kronika. Odlučeno je da se iz dijela njegovog nasljedstva izgradi jedna kapela, svojevrsna votivna (lat. zavjetna, nekome posvećena) crkva u spomen prerano ugaslog života Marka Pejačevića. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se uspomena na njega sačuvala i davanjem njegovog imena novonastalom naselju Markovac 1880. te da je groblje tog mjesta blagoslovljeno istog dana kada i Kapela. O tome nam svjedoči članak objavljen u listu “Die Drau” koji je izlazio u Osijeku, a u kojem studenoga 1881. piše, u prijevodu s njemačkog (5): 

“Iz Našica nam se javlja: (..) 23. ovog mjeseca održalo se blagoslivljanje groblja u novom naselju Markovac, kao i blagoslivljanje novoizgrađene raskošne Markove kapele i istom je osim članova grofovske obitelji prisustvovala veoma mnogobrojna publika … Njegova presvijetlost, gospodin Kršnjavi, katolički dostojanstvenik iz Feričanaca, održao je misu i protumačio u veoma uspjelom govoru značaj održane ceremonije. Ova ista trajalaje skoro tri sata. Kao što se čuje, održat će se u najkraćem vremenu prenošenje posmrtnih ostataka pokojnog grofa Marcusa u obiteljsku grobnicu kapele, koja je nazvana po njegovom imenu”. 

Iz članka je vidljivo da se objekt nazivao imenom pokojnog grofa Marka. Nejasno je upotrebljava li autor kolokvijaini ili službeni naziv kada govori o “Markovoj kapeli”. Njen današnji službeni naziv je Kapela Uzašašća Gospodinova, a istraživanja pokazuju daje njen titular nepromijenjen barem od 30-ih godina ovoga stoljeća.  

tekst i fotografija preuzeti sa www.croeuro.com


_______________

By continuing to use the site, you agree to the use of cookies. more information

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close