Dvorci Pejačević

phoca_thumb_l_dvorac2

Stari dvorac

U Našicama se, gotovo jedan pokraj drugoga u velikom perivoju, nalaze dva dvorca grofova Pejačević: veliki i mali dvorac,, kako su ih sami Pejačevići nazivali. Našičani ih običavaju danas nazivati stari i novi dvorac, a ponegdje u literaturi mogu se naći nazivi zimski i Ijetni dvorac ili dvorac i Iovački dvorac. Ti su nazivi iz literature neutemeljeni. Mali je dvorac bio građen za Marka VI. (1882.-1923.), najstarijega sina dr. Teodora Pejačevića. Veliki dvorac u Našicama graden je između 1811. i 1812. godine. Polovicom siječnja 1811. Vincencije grof Pejačević (1780.-1820.) dao je kopati temelje, 11. ožujka opat Stjepan Darašević blagoslovio je, uz veliko mnoštvo naroda, kamen temeljac budućega dvorca, a u siječnju 1812. dvorac je bio gotov. Do gradnje našičkoga dvorca Pejačevići su živjeli u Virovitici i na svojim drugim posjedima. Dvorac je od svoga nastanka nekoliko puta mijenjao izgled, osobito u doba grofa Ladislava (1824.-1901.), oko 1850. godine, kada je dvorac poljepšan. Morao se dvorac popravljati i nakon potresa u svibnju 1817. godine. Dvorac je bio pravokutnoga tlorisa, s devet prozorskih otvora na južnom ulaznom pročelju. Središnji dio dvorca, u širini tri prozorske osi, bio je istaknut većim prozorima i altanom, nošenom s četiri masivna stupa s tri luka. Izgled dvorca potpuno je promijenjen u siječnju 1865. kada je grof Ferdinad Karlo Rajner (1800.-1878.) dao dograditi dvorac: tlocrtno ga je povećao tako da je sjeverno i južno pročelje dobilo trinaest prozorskih otvora, bočni rizaliti oblikovani su poput tornjeva s kupoIastim krovom, na mjestu altane dograđen je dvorac u obliku dubokoga rizalita s ukrasnim završetkom s volutama, balustradom i satom, krovište postaje mansardno itd. Prilično skroman barokni dvorac pretvoren je u reprezentativan kasnobarokni dvorac s bogatim arhitektonskim uresima.Pravokutni tloris dvorca temelji se na jednostavnom predlošku središnjega hodnika, gdje se s njegove obje strane nižu sobe. Središnji dio tlocrta s jedne strane hodnika zauzima eliptično stubište s kasno baroknom kamenom ogradom, a s druge strane velik salon u prizemlju i na katu. Južno pročelje dvorca, gdje je glavni ulaz, okrenuto je prema naselju i gradskom parku, gdje je nekad stajala župna crkva sv. Trojstva. Zbog nagiba terena dvorac je jednokatan prema glavnom ulazu i naselju, a dvokatan prema perivoju. Unutrašnjost dvorca bila je osobito bogata stropnim štukaturama, ugrađenim namještajem, drvenim zidnim oblogama, “mozaik” parketima i bogato ukrašenim dovratnicima. Nešto je od toga i danas očuvano. Kuhinja dvorca nalazila se u izdvojenoj zgradi u perivoju (u blizini oranžerije), a hrana se prevozila električnom željeznicom u podzemnom tunelu koji je spajao dvorac s kuhinjom. Tijekom Drugoga svjetskog rata dvorac je koristila njemačka vojska od 1943. do 17. travnja 1945. U suterenu dvorca bila je smještena njemačka ratna bolnica za ratnih aktivnosti u Našicama. U ratu su oštećena pročelja i krov dvorca. Od 1945. godine do danas dvorac se koristio u različite svrhe: od vojarne, škole i vrtića do sjedišta državne uprave i različitih udruga. Danas su u dvorcu smješteni Zavičajni muzej i galerija.

phoca_thumb_l_dvor_grofa_marka_pejacevica

Dvorac Marka Pejačevića (Mali dvorac)

Mali dvorac je prizemna dopadljiva neoklasicistička građevina. Podignut je stotinjak metara zapadno od velikoga dvorca. Njegova je gradnja počela 1904. ili 1905., a useljenje u dvorac bilo je 27. svibnja 1907. godine. Tlorisno je dvorac u obliku izduženoga pravokutnika, sa središnjim plićim i ugaonim dubokim rizalitima, tako da tlocrt izgleda poput slova H. Južno ulazno i sjeverno glavno pročelje obilježavaju petnaest prozorskih osi (otvora) i trodimenzionalna plastičnost. Klasicistička strogost, istaknuta veličina otvora, bogatstvo arhitektonskih uresa i oblika, široko stubište s balustradom i posudama sa cvijećem te iznad svega geometrijski oblikovan vrt na nekoliko blagih terasa – sve to daje tom dvorcu izuzetnu ljupkosti ljepotu.

Današnje stanje dvorca

Današnje stanje dvorca

Novi dvorac ulazi u povijest hrvatskoga graditeljstva po izvornom tehničkom rješenju zaštite od vlage i podzemne vode uporabom armirano-betonskoga korita, a to je početkom 20. stoljeća bila novost ne samo u Hrvatskoj nego i u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. lako je dvorac star samo jedno stoljeće, njegovo je stanje,  vrlo loše: neodgovarajuće se koristi, održavanje je desetljećima izostajalo, unutrašnjost je uništena, vanjsko se stubište ruši vrt je potpuno nestao, na padini ispod dvorca (na mjestu uresnoga vrta) izgrađena je nikad korištena zgrada itd.

Katastarska karta

Uz veliki dvorac podignut je perivoj kojega je povijest gotovo nepoznata. Perivoj je mogao biti začet tek nakon izgradnje dvorca, a to znači poslije 1812. godine. Prije izgradnje dvorca vjerojatno je prostor današnjega perivoja bio pokriven prirodnim gajevima i šumom, osobito u nizinskom dijelu. Na katastarskoj karti iz 1862. perivoj je urisan, a to je dokaz da je tada postojao do kanala koji ga je dijelio od šume.
izvor teksta “Časopis građevinar”

By continuing to use the site, you agree to the use of cookies. more information

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close