Židovska općina u Našicama

Naseljavanje Židova u Našice povezuje se sa protjeriavnjem Turaka (1687), a Našice nisu bile ni dio Vojne krajine u kojoj Židovi nisu smjeli boraviti.
Židovska zajednica je imala u prosjeku između 130 i 160 članova, a 1941 ima 42 židovske obitelji sa 128 članova.
Prema pisanju Zvonimira Brdarića to su bile sljedeće obitelji:
Bernfest Julio i Marta; Čerkovski Vilim,Karolina,Arnold,
Bertold,Josip (Joži),Oskar,Ilija i Sofija;Drechsler Samuel,Flora, ingJoco, Hilda; Elek Rikard,Ferber Albert, Fuchs Ferdinand isupruga (Jozefina);Fuks Leo i supruga Gross Meynhard (Melhior), supruga i sin Vlado;Grüngold Franjo, Irma i Dora; Grünwald Leo i Bežika (Böži); Herzog Geza,Olga,Karlo,Elza,Elica; Heršković dr. Isak, Berta, Ruth,Miriam; KaufmanArtur i Zora (Jerka?);Kendl Eugen i supruga (Helena), Slavko, Zvonko;Kohn Marko i supruga (Amelia), Otto, Ružica; König Leo,Elvira (Vera?) i Bruno; Maulwurf Julijo i supruga, Karlo, Georg (Šorši); Mermelstein Vilko,Johana,Blanka i Hilda; Mogan dr. Dane, Blanka, Nevena i Vlasta;Pollak Aron isupruga (Josefina), Ivica i Mira; Pollak Julius, Irenka i Adela; Pollak Sida;Preiss Marko i Flora; Ripp Josip, Berta, Slavko i Leo; Rosenberg Josip, Gizela (Rosa?), Magda i Julius ( Djuri); Rosendorn Franjo, Irenka i Lea; Salzberger Herman, Hermina, Vlado i Mira (Mirjam); (4) Schmelzer Jakob (rabin), Josip,Olga i Slavica; Schmidt Jakob;Schmidt Joco (Jozo); Schwartz Aleksandar, Ružica i Juliška; Silberberg Mavro, Rona, Jožika,Moritz i Slavko; Singer Ignjo i Irma; Singer Hugo i supruga(Ružica),i Käti;Sonnenschein Hugo, Katica, Mirko, Zlata, Sofija; Sonnenschein Leopold i Otto; Sonnenschein Oskar, Fina, Zdenko(a) iNada; Stein Bartol i supruga (Ana), Ladislav iMaca (Magda);Stern Adolf i Hilda; Weiss Miško; Wollner Vinko i Terezija;Wollner dr. Milan, Ella, Vladimir i Verica.

Matične knjige su rijetko sačuvane, neke su vezane za rabinat u Orahovicama, gdje su ranije Našice pripadale. Prvi upisani u knjigu rođenih je Babika Muller (1799) i taj se datum smatra datum osnivanja židovske općine.
Rabini Samoilo Winter boravio je u Našicama 1878. godine. U Našicama su neko vrijeme bili rabini: Miroslav Šalom Freiberger, dr. Ungar te Jakob Schmeltzer (logor)

sinagoga

Sinagoga u Našicama


Sinagoga
Godine 1893. kupljeno je zemljište na kojem će kasnije biti izgrađena sinagoga u središtu grada ( izgled sačuvan samo na fotografijama 1900)- Sinagoga je srušena u proljeće 1942. godine. Uz sinagogu bila je i zgrada sa stanom za rabina i učionicom.Ta zgrada i danas postoji, ali izmenjenog izgleda i namjene.
Gospodarstvo
Židovi u Našicama su doprinijeli gospodarskom razvoju grada i bavili su se trgovinom,ugostiteljstvom, obrtima (krojači,mesari,stolari,urari,soboslikari, limari, kitničarke,ledari itd. Bilo je liječnika, odvjetnika i državnih namještenika.
Mnogo dragocjenih podataka o Židovima u Našicama našli smo u članku Zvonimira Brdarića, “Židovi u Našicama” objavljenom u Novom Omanutu broj 18-19, 1996 godine. U prilogu su imena Židova ( bez “preglašenih” slova).Napisao je knjigu i održao brojna predavanja.

Iz registra obrtnika Kotara Našičkog (1891-1931 i 1936-1941) mesari su bili Bernard Donner i Ignjo Spitzer, a šahter je bio David Gluck. Krojači su bili Elias Kohn,Jakob Weisz,Samuel Rosendorn, Izidor Mermelstein, Simon Steiner,Maritte Rosendorn,Ignatz Goringer,Katarina Weisz, David Wichter, Gyula Weisz, Johana Mermelstein, Moritz Binenfeld, Johana Weisz, Rudolf Weisz, Samuel Stromsz i Vilko Mermelstein.Regina Spitzer je pravila poplune, Nannete Klein i Johana Eisoler su bile kitničarke, Bartol Stein je bojio tkanine, a Bartol Stein je izrađivao bijelo rublje.
Mnogo je bilo gostioničara i onih koji su prodavali jela: David Gluck, Samuel Drechsler, Leopold Fuchs, Karlo Ferber, Hermina Kaufmann,Adolf Lowe, Rudolf Lowe, lavislav Rosendorn, Rudolf Lowe, Ignatz Gehringer, Izidor Weisz, a Regina Ferber bila je pekar. Julio Kohn bio je limar,David Gluck vozar, Helena Herzog i Maynhardt Groszsu bili urari, Max Fischher ciglar, David Franck soboslikar, Samuel Rosendorn stolar, Julio Kohn limar, Leopold Sonneschein je pravio led, a Samuel Drechsler je izrađivao keramiku i lule. Samuel Schreiber (1926) bio je taksi prevoznik.
Postepeno se smanjivao broj obrtnika a sve je više bilo trgovaca (23) mješovitom robom , konfekcijom, kožom, pamukom, rubljem,vinom, staklom i porculanom, bižuterijom, starim željezom,bilo je i veletrgovaca zemaljskim plodinama, vinom, činovnika (5) i radnika (1) prema podacima iz 1941.godine. Tvrtke su obično bile obiteljske i u njima su radile i žene i odrasla djeca.

Dr.Izak Heršković bio je liječnik, dr. Dane Mogan odvjetnik a Jakob Schmelzer rabin. Znatna je bila građevinska djelatnost i brojne se zgrade još i danas zovu po imenima njihovih nekadašnjih vlasnika Židova, iako su mnoge i stradale. Stanovali su lijepim zgradama koje su i danas ponos grada. Neke su obnovljene kao zgrada Gold-Finger na Pejačevićevom trgu, a lijepe zgrade obitelji Singer i Ripp , te Arona Pollaka su stradale u ratu.

Društveni život
Bili su osnivači i članovi Hrvatskog pjevačkog društva «Lisinski», iako se sačuvalo malo podataka i sjećanja ( na Olgu Muller,koja je sviurala bisernicu, zatim Vilka Mermelsteina i Moritza Silberberga koji je 1940 bio predsjednik društva). Na slici iz 1939. godine (50-obljetnica zbora) vide se još i i Zlata Sonnenschein, I vica Pollak. Za izradu društvene zastave kupovali su se ” zlatni spomen-čavli”, na kojima su imena mnogih Židovskih donatora ( Mermelstein, Drechsler, Pollak, Grunwald, Wollner, Silberger, Schmeltzer, Ripp, Elek, Mogan,Stern, Singer, Salzberger, Herzog,Weiss, Heršković, Stein, Sonnenschein, Fuchs, itd.)
Židovi su bili članovi Obrtničkog radničkog društva, a Markus Spitzer, Max Grunberger, Jakob Demond i Heinrich Schlesinger su bili njegovi osnivači. a pogali su izradu i posvetu društvene zastave otkupom “zlatnih čavala”. U društvo su bili uključeni i neki trgovci.
Dobrovoljno vatrogasno društvo su osnovali Marko Preiss i Simon Schirt ( 1888) . Bili su članovi Odbora za izgradnju vatrogasnog doma, bili su sudionici vatrogasnih vježbi, dobili su “zlatne kolajne” i vatrogasna odlikovanja.

Našice, koje leže na prometnim pravcima prema Zagrebu,
Požegi i Osijeku, dobivaju željezničku prugu pravac Osijek – Našice 1893.
godine, a ubrzo je udruženi dionički kapital, u kojem su dominirali Židovi,
izgradio i željezničku prugu od Našica do Virovitice, pa nadalje do Bjelovara
i Križevaca. Time je ovaj dio Slavonije prometno integriran s užom Hrvatskom,
dobivši tako veće mogućnosti za ulaganja u različite djelatnosti na
ovom području.

Vodeći posebnu brigu o pučanstvu od 1857. službeno se i sustavno popisivalo
čitavo stanovništvo Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zakon
po kojem se stanovništvo moralo popisati proglašen je 23. ožujka 1857. Po
njemu je obavljen u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i po cijeloj Habsburškoj
Monarhiji, 31. listopada 1857. godine prvi točan popis stanovništva. Iako se
popis trebao obnavljati svake šeste godine, iz prijelaznoga, nedefiniranoga
odnosa Hrvatske i Slavonije prema Beču i Budimpešti, sljedeći popis raspisan
je tek 31. prosinca 1869. i objavljen na početku 1870. godine. S popisima iz 1880. i 1890. godine tijekom 19. stoljeća provedena su četiri popisa stanovništva,
a u 20. stoljeću dva, i to 1900. i 1910. godine.
U vrijeme provođenja popisa stanovništva trgovište Našice imalo je
1857. godine 1.128 stanovnika, a 1910. godine 2.439, što je bio porast veći
od 116 %.
Po županijskom ustrojstvu reformiranom za banovanja Ivana Mažuranića
Virovitička županija je razdijeljena na podžupanije koje su podijeljene
na tzv. Kraljevske porezne urede. Oni su posjedovali točne popise broja
naselja i stanovnika po kotarskim sjedištima. Od tada su Našice, trgovište u
Virovitičkoj županiji, upravna općina podžupanije Ðakovačke te kotarsko
sjedište, obuhvaćale područje Našica i mjesta Feričance i Orahovicu.
Broj Židova u mjestima koja su obuhvaćala kotar Našice po popisu stanovništva
od 1857.14 bio je 242 (Gradac 1, Doljnja Motičina 11, trgovište
Našice 75, Podgorač 19, Bankovci 5, Bokšić 4, Dolci 3, Feričanci 18, Šaptinovci
3, Cernac 2, Kutovi 3, Obradovci 3, Orahovica 87 i Predrievo 8). Po
popisu iz 1880. godine Židova je 388, a 10 godina potom u Kotaru Našice je
493 Židova. U 20. stoljeću Kotar Našice je brojio 599 Židova, po popisu iz
1900., odnosno po popisu 1910. godine 610 Židova. Ako usporedimo broj
Židova za kotar Našički od 1857. godine do 1910. uočava se rast židovske
populacije do 150 %.

U Holokaustu je židovska zajednica u Našicama uništena, ubijeno je, prema dostupnim podacima 94 našička Židova. U proljeće 1942 odvedeni su do željezničke postaje u Markovcu i utovareni u stočne vagone te odvedeni  u Jasenovac.

Spasilo se samo :  5 članova obitelji Čerkovski  , Magda Rosenberg , Leo Ripp   i Vlado Salzberger,  (NOB) Joco Drechsler  i Olga Herzog (ratno zarobljeništvo), Gizela Grinwald  i 3 člana obitelji Gringold  (Mađarska) i nekoliko mješovitih brakova (Rikard Elek, Albert Ferber, jakob Smidt, Zdenka  i Nada Sonneschein, Pollakovi (3 člana)su bili u logoru u Italiji, a Milan i Verica Vinković-Wollner su oreživjeli koncentracijski logor u Njemačkoj, a u NOB su poginuli Vilko Mermelstein, Vladimir Gross i Bertold Čerkovski ( prema navodima Brdarića).

Izvori teksta: Cendo.hr Židovske općine, “DEMOGRAFSKA KRETANJA ŽIDOVA U KOTARU NAŠICE U 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA” Hrvoje Volner

By continuing to use the site, you agree to the use of cookies. more information

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close